Cef stupnjevanje
Jedna od glavnih namjera Zajedničkog referentnog okvira za jezike Vijeća Europe bila je olakšavanje opisivanja razina znanja stranog jezika u državama članicama Europske Unije. S namjerom stvaranja unificiranog načina procijenjivanja znanja stranog jezika stručnjaci Vijeća Europe stvorili su Zajednički referentni okvir za jezike.
Postoji 6 stupnjeva koji su obilježeni oznakama:
A1 – A2 (OSNOVNO SLUŽENJE JEZIKOM)
B1 – B2 (SAMOSTALNO SLUŽENJE JEZIKOM)
C1 – C2 (KOMPETENTNO SLUŽENJE JEZIKOM)
Tih šest razina zapravo odgovaraju prijašnjem načinu podjele stupnjeva jezika na tri razine (osnovna, srednja i napredna), ali su sada preciznije i detaljnije u opisu potrebnog znanja za svaku od razina.
Takva jednostavna ‘globalna tablica’ olakšava objašnjavanje razina znanja jezika osobama koje nisu stručnjaci u tom području te također olakšava orijentaciju učiteljima i profesorima.
Opis stupnjeva
A1 – Pripremni
Na ovoj razini polaznik može razmijeniti opće informacije, tražiti informacije i razumjeti odgovor. Polaznik može razumijeti i koristiti poznate, svakodnevne izraze i posve jednostavne rečenice. Umije predstaviti sebe i druge te drugim ljudima postavljati osnovna osobna pitanja te odgovarati na pitanja takve vrste. Može se sporazumijeti na jednostavan način, ako poslovni partneri/ce govore polagano i razgovjetno te ako su spremni pomoći.
A2 – Temeljni
Polaznik počinje shvaćati sustav glagolskih vremena, može govoriti o sebi i o svojoj prošlosti te pismeno prenijeti osnovne informacije. Polaznik je sposoban razumijeti česte izraze vezane za područja od posve neposredna značenja (npr. informacije o osobi, o poslu). U jednostavnim, rutinskim situacijama može se sporazumijevati kada su posrijedi poznate stvari i informacije. Jednostavnim riječima može opisati svoje podrijetlo i naobrazbu, neposrednu okolinu i neposredne potrebe.
B1 – Prijelazni
Polaznik može razumjeti i koristiti razne jezične funkcije prilikom pružanja i traženja informacija, sposoban je prepričavati događaje te opisivati stvari, ljude i mjesta. Polaznik može jednostavno pismeno komunicirati, iako je vidljivo da pisani tekst nije pisao izvorni govornik. Polaznik razumije glavne informacije, ako se upotrebljava jasan standardni jezik i ako se radi o poznatim stvarima s posla, iz škole, slobodnog vremena, itd. Može se jezično snaći u većini situacija u kojima se nađe prilikom putovanja. Može se jednostavno i suvislo izražavati o poznatim temama i područjima za koja je zainteresiran.
B2 – Samostalni
Polaznik može učinkovito komunicirati na stranom jeziku te voditi zadovoljavajuću i razumljivu konverzaciju s izvornim govornikom. Nema većih problema u razumijevanju izvornog govornika. Pisani jezik počinje sličiti pisanom jeziku izvornog govornika. Shvaća glavne sadržaje složenih tekstova te konkretne i abstraktne teme; u svom stručnom području razumije i stručne diskusije. Može se spontano i tečno izražavati, tako da je bez većih napora obostrano moguć normalan razgovor s osobama kojima je jezik razgovora materinski jezik. Može se jasno i detaljno izražavati o različitim temama.
C1 – Napredni
Polaznik posjeduje zavidnu razinu znanja stranog jezika. Izvrsno vlada svim bitnim jezičnim oblicima te je potrebno da samo razvija sofisticiraniji vokabular. Pismeni jezik, iako još uvijek pokazuje interferenciju materinjeg jezika, učinkovit je i prikladan. Može razumijeti širok spektar zahtjevnijih, dužih tekstova te također posredno shvatiti značenja. Djelotvorno i fleksibilno upotrebljava jezik u društvenom i profesionalnom životu ili u obrazovanju i studiju. Može se jasno, sadržajno i opširno izraziti o složenim stvarima.
C2 – Vrsni
Polaznik strani jezik koristi tečno, prikladno i precizno – na razini izvornog govornika stranog jezika. Polaznik doslovce bez napora razumije sve što je pročitao/pročitala ili čuo/čula. Može se izražavati spontano, vrlo tečno i točno te je prilikom složenijih tema također u mogućnosti shvatiti suptilne nijanse i značenja.